Evolucija služenja
“Pavao, sluga Isusa Krista, pozvan za apostola, odijeljen za evanđelje Božje…” (Rimljanima 1,1).
Ovaj Pavlov uvodni pozdrav u Poslanici Rimljanima zapravo puno govori o njegovoj osobnoj, ali možda čak i univerzalnoj evoluciji služenja. Radi se o biblijskom logikom opisanom procesu zdravog napredovanja u služenju Bogu kvalitativno i kvantitativno. Prije nego se udubimo u ove četiri kategorije kojima se Pavao opisuje i predstavlja, obratimo pažnju na činjenicu da on govori o svome služenju koje evoluira od općenitog ka konkretnom. Tako je on najprije samo Pavao i sluga, a zatim apostol i evanđelist. Ali iako se radi o nekoj vrsti napretka u službi, on je još uvijek u sve te četiri kategorije, još uvijek je i Pavao i sluga i apostol i evanđelist. Dakle, njegovo napredovanje nije poništavalo nove kategorije, već ih uključivalo. Bog nas stalno nadograđuje novim otkrivenjima, darovima, ljudima, odgovornostima, ali time ništa ne odbacuje. Njegov je moto uvijek nadogradnja, a ne novogradnja. Pa tako je i moja namjera sagledati ova četiri koraka u Pavlovoj evoluciji služenja i njihovu korelaciju i nužnost preklapanja.
